Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih prenosi prijevod članka Konstantinosa Pouliakasa objavljenog u časopisu Europskog centra za razvoj strukovnog obrazovanja (Cedefop) Skillset and match. Online izdanje časopisa možete pronaći na sljedećoj poveznici.  

„4. industrijska revolucija već narušava proces proizvodnje, svijet rada i društvo u cjelini“ 

Predviđanja ukazuju  da će gotovo polovica radnih mjesta naprednih gospodarskih sustava automatski postati suvišna zbog širenja digitalizacije, robotizacije i umjetne inteligencije (UI). Ne iznenađuje zabrinutost ljudi oko gubitka posla zbog napretka tehnologije ili zabrinuti da neće moći zadržati posao u novome digitalnome dobu.
4. industrijska revolucija već narušava proces proizvodnje, svijeta rada i društvo u cjelini.
Cedefopova anketa Europske vještine i radna mjesta (ESJ) pokazuje da je 43% odraslih zaposlenika u 28 zemalja članica EU primijetilo da se tehnologija koju koriste u posljednjih 5 godina mijenja, uključujući predstavljanje novih strojeva i ICT sustava na radnom mjestu. 47% njih također je primijetilo promjene u njihovim radnim metodama i praksama.
Iako većina građana EU priznaje da roboti i umjetna tehnologija mogu igrati ključnu ulogu u poboljšanju njihovih poslova i društva u cjelini, Eurobarometar anketa 2017. je otkrila da se 72% ispitanika slaže da takvi tehnološki napreci mogu „ukrasti poslove ljudima“.
Takva turobna slika budućnosti radnih mjesta zbog nastupa 4. industrijske revolucije nije u potpunosti neutemeljena. S povećanim razvojem inovacija (kao što su 3D ispis i autonomna vozila) i digitalnih tehnologija (kao što je strojno učenje, big data (tzv. veliki podatci) i umjetna inteligencija) koje se sve više ukorjenjuju i remete tradicionalnu proizvodnju i socioekonomske procese, jasno je da će mnoga zanimanja vjerojatno izumrijeti i većina poslova će se transformirati.
Već 2013. godine se nagađalo da je do 47% poslova u SAD-u i 54% poslova u EU 28 ugroženo automatizacijom.
Mnogi tehnološki paničari bi istaknuli značajne razlike u trenutnoj i prethodnim industrijskim revolucijama. Inovacijski ciklusi su postali brži. Tvrtke se sad mogu baviti ubrzanom izradom prototipova i marketingom. Organizacije manje ovise o osnovnoj radnoj snazi jer mogu izvući korist iz snage mnoštva i digitalne (platformske) radne snage. Digitalni svijet omogućava brz razvoj digitalnih inovatora na novim tržištima. U prošlosti, nove tehnologije bi se odrazile u jeftinijim i boljim proizvodima koji  bi potaknuli veću potražnju  kupaca (što bi vodilo stvaranju i većem zapošljavanju). Doduše, veza između visoke produktivnosti i udjela prihoda od rada je prekinuta u većini EU zemalja posljednjih desetljeća što implicira da bi ovog puta tehnološki pomak mogao povećati materijalne nejednakosti.
Iako su tehnološka otkrića prošlosti usmjerena na zamjenu niskokvalificiranog rutinskog rada, važno je istaknuti prepoznatljivu značajku umjetne inteligencije da pomoću algoritama izvede mnoge visokokvalificirane poslove, primjerice u zdravstvu, pravnom, financijskom i obrazovnom sektoru, čak brže i učinkovitije od ljudi.

NIJE SVE TAKO SIVO

Unatoč takvim privlačnim trendovima, mnoga nedavna istraživanja odupiru se zlogukim prorocima koji nagovještaju rastuću tehnološku nezaposlenost. Ovo istraživanje uzima u obzir činjenicu da se većina poslova obično sastoji od brojnih zadataka koji ne mogu biti potpuno automatizirani. Iako stroj ili algoritam može izvršiti neke od najčešćih zadataka koji se mogu kodificirati, to (još) nije slučaj za poslove koji uključuju visoku razinu sposobnosti rješavanja problema, kreativnosti i društvenih interakcija. Studije OECD-a i McKinseyja, koje uzimaju u obzir takvu raznolikost u zadacima radnog mjesta, ukazuju da je samo oko 5-9% poslova moguće potpuno automatizirati iako za većinu zanimanja (preko 60%) ne-trivijalni dio (oko jedne trećine) njihovih zadataka može biti podložan automatizaciji u bliskoj i srednjoročnoj budućnosti.

EU POSLOVI U OPASNOSTI OD AUTOMATIZACIJE

Cedefop je nedavno ispitao u kojoj se mjeri radna mjesta odraslih radnika u EU potencijalno mogu automatizirati. Na temelju podataka koji su prikupljeni u okviru ankete o Europskim vještinama i radnim mjestima, ustanovljeno je da blizu jedne trećine radnika u 28 država članica EU radi na poslovima s kombinacijom zadataka i vještina koje bi ih mogle učiniti podložnim automatizaciji. Na takvim  radnim mjestima radnici najčešće obavljaju rutinske zadatke, a niska je potreba za komunikacijom, timskim radom, rješavanjem problema i planiranjem koje umjetna inteligencija i robotika neće moći obaviti toliko uspješno  kao ljudi još dugi niz godina.
U javnoj raspravi nedovoljno se ističe da odluka o ulaganju u kapitalnu opremu ili digitalnu tehnologiju pod cijenu svog osoblja nije lagana za većinu organizacija. Dok dio tvrtki u pojedinim (proizvodnim) industrijama može izvući dugoročnu korist iz odluke da značajno uloži u kapital ili digitalnu opremu i otpusti osoblje, za druge nastavak zapošljavanja još uvijek opravdava troškove rada (u odnosu na izlazne rezultate). Mnoge tvrtke koje su se brzo kretale prema zamjeni radne snage strojevima nerijetko otkriju da to dovodi do značajnog gubitka kreativnosti organizacije, inovativnosti i motivacije zaposlenika.
Promatrajući vlastite podatke o istraživanju ESJ-a, vidljivo je da, iako trećina poslova može izgledati „podložno automatizaciji“ na površini, mnogi poslodavci i dalje aktivno rade kako bi pomogli radnicima u prilagodbi na tehnološke promjene, posebice kroz financiranje trajnog usavršavanja. Samo oko 12% radnih mjesta na razini EU je u konačnici suočeno s “visokim” rizikom od automatizacije. To su poslovi na kojima radnici obavljaju uglavnom rutinske zadatke s malom potrebom za kreativnošću i društvenom interakcijom, a poslodavci uopće ne ulažu u ljudski kapital svog osoblja.

KOLIKO SMO MI SPREMNI?

Rasprava o stupnju smanjivanja broja radnih mjesta zbog automatizacije nije poput precizne znanosti jer uključuje visoku razinu nesigurnosti i nagađanja. Međutim, većina dostupnih dokaza ističe potrebu za politikama koje mogu zaštititi određene skupine stanovništva koje su najranjivije na tehnološku nezaposlenost ili zastarjelost vještina. Istraživanja ESJ-a pokazuju da se muškarci s nižim stupnjem obrazovanja, stariji radnici i zaposlenici na nestandardnim poslovima obično suočavaju s većim rizikom od automatizacije. Sve u svemu, sektori i zanimanja koja zahtijevaju vještine srednje ili niže razine skloniji su automatizaciji, dok je pružanje profesionalnih i osobnih usluga (kao zdravstvo ili obrazovanje) relativno zaštićeno. Još jedna napomena za kreatore politika je da su pojedinci na radnim mjestima koja su u opasnosti od zamjene strojevima obično manje svjesni takvog rizika. Rezultati istraživanja ESJ-a pokazuju da je u prosjeku 33% radnika zaposlenih na poslovima koji se mogu automatizirati nedavno iskusilo nove tehnologije na svom radnom mjestu, za razliku od 48% onih koji su zaposleni na poslovima niskog rizika od automatizacije.
Također, općenito će pojedinci, koji su manje izloženi robotima ili digitalnim tehnologijama  i umjetnoj inteligenciji, najčešće imati negativne stavove o „destruktivnoj” naravi tehnološkog napretka i manje su se sposobni tome prilagoditi.

PREMA BUDUĆNOSTI KOJU ŽELIMO

Gore navedeni rezultati naglašavaju ključni izazov za tvorce politika: osigurati da se pojedinci čiji poslovi  će uskoro prijeći iz „polu-analognog u digitalni svijet” suoče sa  što manje prepreka. Taj proces zahtijeva da steknu odgovarajuće vještine, da im se ponudi odgovarajuća mreža socijalne zaštite i pokaže visok stupanj prilagodljivosti koji će im omogućiti da ostanu zapošljivi na budućem tržištu rada. Ključni čimbenik je moderniziranje obrazovnih sustava i cjeloživotnog učenja kako bi se programi osposobljavanja više usredotočili na ključne sposobnosti i soft vještine, uključujući četiri K: komunikacija, kooperacija, kreativnost i kritičko razmišljanje.
Približavanje budućnosti koju želimo također zahtijeva da dionici EU grade kvalitetne sustave predviđanja vještina kako bi se pripremili za nova radna mjesta i vještine koje su potrebne u danom vremenu. Korištenje prednosti digitalizacije za donošenje boljih upravljačkih odluka, npr. izvlačenjem podataka o novim poslovima i vještinama koje su potrebne  u stvarnom vremenu, još je jedan od ključnih čimbenika u procesu. Međutim, donositelji javnih politika moraju uspostaviti mjere zaštite kako bi se osiguralo dovoljno povjerenja, transparentnosti i upravljanja u interpretaciji i upotrebi umjetne inteligencije u donošenju odluka.
Za mnoga napredna gospodarstva koja se bore s niskom produktivnošću, napredak digitalizacije i umjetne inteligencije od velikog je značaja za širenje učinkovitosti u širokom rasponu zanimanja, kao i za nove ekonomske aktivnosti ili tržišta u nastajanju. No, kretanje prema poželjnoj budućnosti posla, kao što je na primjer društvo potpune zaposlenosti umjesto polariziranih tržišta rada, ne možemo se oslanjati samo na brojnije ili bolje politike prekvalifikacija. Bit će potrebno koristiti cijeli niz inovacija, kompetitivnosti i politika zapošljavanja, uz strategije naprednih vještina, kako bi se osigurao pravedan pristup većini koristi i prilika digitalizacije i automatizacije.
Novi program Cedefopa o digitalizaciji i budućnosti posla namjerava pružiti nijansiraniji narativni i informiraniji uvid u nove mogućnosti dostupne zbog tehnološkog napretka. Čini to na način  da prikuplja podatke
kako bi informirao kreatore politika o tome kako najbolje ublažiti izazove koje predstavljaju nove tehnologije.
Također nastoji ojačati kapacitete među zemljama EU za usvajanje kulture predviđanja potrebnih vještina za budućnost koja može doprinijeti boljem oblikovanju politika strukovnog obrazovanja i osposobljavanja.

KOJI POSLOVI SU NAJVIŠE U OPASNOSTI OD AUTOMATIZACIJE?

48% čistači ili pomoćni radnici
45% radnici u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu
36% prodavači ili uslužni radnici
29% radnici u rudarstvu, građevini i proizvodnji
22% pomoćnici pripreme hrane
22% vozači ili operateri mobilnog postrojenja
21% operateri postrojenja ili strojeva
21% monteri
18% referenti
18% radnici u sektoru osobnih usluga
16% zaštitari
15% prodavači
12% – prosjek
10% radnici osobne skrbi
9% službenici korisničke podrške
6% stručnjaci u području znanosti i inžinjerstva
6% ICT stručnjaci
3% zdravstveni tehničari
3% stručnjaci za odgoj i obrazovanje
3% administrativni ili komercijalni menadžeri
2% izvršni direktori, viši dužnosnici ili zakonodavci
2% upravitelji proizvodnje ili rukovoditelji specijaliziranih usluga
1% zdravstveni djelatnici